DVOSTRUKI KORIJEN STILA
Ludvig Rihter, u svojim uspomenama iz života, priča kako je jednom, kao mlad čovjek sa još tri druga, pokušao u Tivoliju da slika jedan isječak predjela. Sva četvorica su bili čvrsto odlučili da u slikanju ni za dlaku ne odstupe od prirode. I mada je model bio isti i svaki se sa svojim dobrim talentom pridržavao onoga što su njegove oči vidjele, nastale su ipak četiri različite slike, tako međusobno različite kao što su bile različite ličnosti četvorice slikara. Iz toga je onda pisac izveo zaključak da nema objektivnog gledanja, i da se oblik i boja, prema temperamentu, uvijek različito shvataju. Za istoričara umjetnosti u ovoj konstataciji nema ništa što bi trebalo da nas čudi. Odavno se već računa s tim da svaki slikar „svojom krvlju” slika. Sva razlikovanja pojedinih majstora i njihove „ruke”, počiva na tome što se priznaju takvi različiti tipovi individualnog uobličavanja. Pri istoj orijentaciji ukusa (nama bi ona tri Tivoli-predjela najprije izgledala prilično jednaka, naime ...