Постови

MODEL I MODELI CRTEŽA — MORAL I PERVERZIJA

Слика
Crtanje, kao i učenje crtanja, nije samo tehnički ili formalni problem, iako su ovde oba aspekta važna. Rasprave i priručnici o crtanju, koji pretenduju da nauče čovjeka da crta, ne bi smjeli da se ograniče, kao što se nerijetko dešava, na razvijanje isključivo materijalnih aspekata različitih grafičkih postupaka (ugljen, pero, lavirani tuš itd.); u tim djelima tehnike crtanja obično se povezuju samo sa drugim aspektom koji zauzima drugo mjesto po važnosti u priručnicima: sa strogo formalnim pitanjima (skica, proporcija, sjenčenje itd.). Ne smije se izgubiti iz vida da je sve to samo dio nečega vjerovatno mnogo važnijeg u svakom crtežu, nečega složenijeg i jednako potrebnog koliko i teško izrazivog riječima kroz pisani tekst.  Muški akt ili „akademija”, Pjer Pol Prudon U crtežu, iznad njegove neposredne praktične upotrebe, uvijek pulsira potraga za smislom, koja odgovara potrebi da se razriješi neko životno pitanje: težnja ka ljepoti, vrednovanje svakodnevnog, potraga za utopijom, ...
Прикажи све

LIBERALNO OBRAZOVANJE U RENESANSI

Слика
Firenca je tradicionalno igrala vodeću ulogu među italijanskim gradovima-državama. Uspostavljanjem Velikog vojvodstva u šesnaestom vijeku toskanska država je izronila na političku scenu Evrope, pojavljujući se pod okriljem dinastije Medičija kao uzor moderne državne uprave. U pogledu umjetničke teorije i proizvodnje, grad je već odavno bio priznat kao vodeći italijanski centar. Vojvode porodice Mediči su sproveli mjeru bez presedana u istoriji umjetničkog pokroviteljstva — državno sponzorisanje akademije za slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu — s ciljem da se održi ova toskanska tradicija umjetničke nadmoći koja bi, kako su se nadali, istakla hegemoniju toskanske države.  Bratstvo i Akademija crtanja (Compagnia ed Accademia del Disegno) osmišljena je 1560-ih godina sa dva različita, ali međusubno povezana ogranka: kao vjersko bratstvo i udruženje za umjetnosti crtanja i komponovanja — slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu. Njeni osnivači su ove umjetnosti promovisali kao liberalne ak...
Прикажи све

DVOSTRUKI KORIJEN STILA

Ludvig Rihter, u svojim uspomenama iz života, priča kako je jednom, kao mlad čovjek sa još tri druga, pokušao u Tivoliju da slika jedan isječak predjela. Sva četvorica su bili čvrsto odlučili da u slikanju ni za dlaku ne odstupe od prirode. I mada je model bio isti i svaki se sa svojim dobrim talentom pridržavao onoga što su njegove oči vidjele, nastale su ipak četiri različite slike, tako međusobno različite kao što su bile različite ličnosti četvorice slikara. Iz toga je onda pisac izveo zaključak da nema objektivnog gledanja, i da se oblik i boja, prema temperamentu, uvijek različito shvataju.  Za istoričara umjetnosti u ovoj konstataciji nema ništa što bi trebalo da nas čudi. Odavno se već računa s tim da svaki slikar „svojom krvlju” slika. Sva razlikovanja pojedinih majstora i njihove „ruke”, počiva na tome što se priznaju takvi različiti tipovi individualnog uobličavanja. Pri istoj orijentaciji ukusa (nama bi ona tri Tivoli-predjela najprije izgledala prilično jednaka, naime ...
Прикажи све